Wednesday, June 28, 2017 bosanski|Persian Language
 
Home|Iran|Islam|Persian Language|FAQ|Contact Us|Links|Sitemap
>
عنوان
ایران
Iran je 9. država u svijetu koja je uspjela lansirati saletit u svemir. Iranski naučnici su dizajnirali satelit po imenu OMID koji će služiti za procesiranje informacija i za telekomunikaciju
ورود
نام کاربری :   
کلمه عبور :   
[عضویت]
اشتراک خبرنامه
نام :   
ایمیل :   

Politička dostignuća

Prva faza fundamentalni razvoja Islamske revolucije bila je promjena vladajućeg političkog režima i strukture, koja je pripremila teren za promjene na ostalim nivoima. Promjene su bile mnogo istaknutije u domenu političke kulture. Usljed svoje despotske prirode stari sistem je dokinuo sudjelovanje naroda u politici idući tako prema izolacionizmu i otporu spram aktivnog sudjelovanja u političkom životu. Ratifikacijom Ustava odmah poslije Revolucije makro politika zemlje je bila specificirana i položeni su temelji za sudjelovanje naroda u njoj. Najvažniji princip je bio uspostavljanje zakonskih institucija i garantovanje osnovnih sloboda.

I u svojoj vanjskoj politici Islamska revolucija je zauzela aktivne i inovativne pristupe zasnovane na principu nezavisnosti i odbijanja podanosti. Od početka Iran je zauzeo jasne stavove u različitim poljima putem priznanja međunarodnih institucija i organizacija.

Najvažniji postrevolucionarni događaji i dostignuća u politici uključuju slijedeće:

A.      Osnovne pozicije u vanjskoj politici

U eri bipolarne strukture moći, Islamska revolucija Irana kao respektabilna snaga promijenila je balans moći općenito u korist zemalja trećeg svijeta a posebno islamskih zemalja. Na međunarodnom nivou Revolucija je naglašavala princip odbijanja dominacije. Geopolitički položaj Irana na Srednjem Istoku, centru najvažnijih kriza i političkih, ekonomskih i društvenih zbivanja od velikog je značaja. Pod okolnostima koje izlažu region i Islamski svijet krizama kao što su se pojavile u Pakistanu, Kašmiru, Bosni i Iraku, ova pozicija zahtijeva dinamičnu vanjsku politiku. Skladno navedenom, principi iranske vanjske politike su vrlo dobro razjašnjeni na samom početku. Priznanje institucija i međunarodnih organizacija, nemiješanje u unutarnje poslove drugih zemalja, nastojanje da se umanje globalne tenzije, odbijanje dominantnih intervencija i podržavanje mirovnih, diplomatskih rješenje umjesto nasilnih mjera neki su od principa. Fundamentalno stajalište Islamske Republike Iran o nekim od najvažnijih regionalnih pitanja uključuje slijedeće:

1. Odbijanje terorizma
Kao istinska žrtva akata terorizma sponzoriranog od strane nekih stranih vlada, Islamska Republika Iran deklarisala je odbijanje terorizma i traži od ovih zemalja da ozbiljno prestanu sa selektivnim pristupom terorizmu, da ne dozvole zastupnicima terorističkih organizacija da koriste te dvostruke standarde i diskriminatorne politike da bi promovisali svoje neljudske i nasilne metode. Sa islamske tačke gledišta terorizam je prijeteći fenomen i ubijanje nevinih ljudi je osuđeno i zabranjeno. Historija svjedoči da su slijepa djela terorizma i druge neljudske mjere provodili oni koji žele da odvuku pogled javnog mnijenja od svoje prljave politike.

2. Nerazvijanje nuklearnog i oružja za masovno uništavanje
Potpisivanjem međunarodne konvencije o zabrani hemijskog oružja, koje je odobrio parlament, Islamska Republika Iran je demonstrirala svoje djelovanje po međunarodnim normama kao i odbijanje bilo kakvog investiranja u proizvodnju oružja masovnog razaranja. Iran je pozvao zemlje u razvoju da se zajednički odupru kontroli i monopolu svjetske industrije od strane industrijski razvijenih zemalja, smatrajući to njihovim nastojanjem da još više prodube jaz između sebe i zemalja u razvoju. Napori Irana u mirovnom korištenju nuklearne energije su veoma čisti i u skladu sa međunarodnim normama i sa Sporazumom o nerazvijanju nuklearnog oružja. Iran razvoj smatra svojim legitimnim i zakonskim pravom, i neće se odreći upotrebe mirovne nuklearne tehnologije.

3. Naglašavanje nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta te odbijanje hegemonije
Principi vanjske politike Islamske Republike Iran poslije pobjede Revolucije, kao što je eksplicitno navedeno u Ustavu član 152., zasnovani su na vrijednostima i potrebama ljudskog društva; što znači odbijanje dominacije i očuvanje slobode, nezavisnosti i nacionalnog suvereniteta. Iran vjeruje da napredak i razvoj ljudskog društva treba da se odvija u svijetlu globalnog mira i sigurnosti, dijaloga i razumijevanja između nacija te regionalne i međunarodne saradnje. Principi koje prihvataju civilizirane nacije dakle respektujući suverenitet, nezavisnost, uvjerenja i slobode nacija pomažu u promovisanju miroljubive koegzistencije i popravljanju odnosa, služeći tako kao najbolje sredstvo da se ostvari međunarodni mir i sigurnost. Iran pravo nacije da živi i slobodno određuje svoju sudbinu smatra osnovnim i prirodnim pravom ljudskih bića i smatra da legitimnost i prihvatljivost međunarodih organizacija i pravila, kao i odnosa među nacijama ovise o nivou njihovih obzira i poštivanja tih prava.

4. Naglašavanje regionalne saradnje
Islamska Republika Iran kao konstantni princip smatra konsolidaciju i unapređivanje odnosa sa susjednim i muslimanskim zemljama, posebno onim u Perzijskom zaljevu. Iran je saradnju između zemalja regiona uvijek smatrao jedinstvenim sredstvom unapređivanja stabilnosti i sigurnosti u ovom strateškom dijelu svijeta. Neprekidna suradnja među zemljama regiona će bez sumnje promovisati odnose, otkloniti moguća nerazumijevanja i konsolidovati uzajamni respekt i povjerenje.

5. Naglašavanje principa poštivanja ljudskih prava
Islam i Islamska Republika Iran predaju izvanrednu pažnju materijalnim i duhovnim pravima i dostojanstvu ljudskog bića i sve pogrešne predrasude u ovom pogledu rezultat su neadekvatnog poznavanja zakonskog i političkog sistema u Iranu. Poboljšavanje statusa ljudskih prava i međunarodna suradnja moraju biti oslobođeni bilo kakve ideološke konfrontacije, dezinformacija ili pretjerivanja. Islamska Republika Iran drži da se ljudska prava ne smiju smatrati sredstvom sukoba između islamskih vrijednosti i zapadnih pristupa, niti koristiti od strane nekih velikih sila kao političko sredstvo protiv drugih zemalja. Saradnja Irana sa agentima Komisije za ljudska prava dokazuje njegovu predanost poboljšanju ljudskih prava u svijetu.

6. Podrška pravima muslimana i Islamskom pokretu Palestine
Nazivajući politiku Cionističkog režima ekspanzionističkom i ponižavajućom Islamska Republika Iran, kao barjaktar fronta za oslobođenje svetog Kudsa i odbranu prava palestinskog naroda, brani islamsku solidarnost od prijetnji Cionističkog režima i pozdravlja svaki potez u sprovođenju ovih ciljeva. Kontinuaciju zločina Cionističkog režima Iran smatra znakom neizmjenjivosti ratnog huškanja ovog režima i njegovog neprijateljstva prema muslimanima te poziva Ummet na čvrstu solidarnost u stavovima kao odlučnoj mjeri protiv zločina Cionističkog režima. Zahtjeva se ujedinjen stav muslimana kako bi se suprotstavili prijetnji Cionističkog režima, povratili prava Palestinaca i oslobodili svezu zemlju ovog naroda.

Iran poziva muslimanske zemlje da se pridruže naporima u svjetlu islamske solidarnosti i jedinstva, da oslobode prvu kiblu muslimana i okupiranu zemlju, da u potpunosti vrate prava Palestinaca i da ne zaborave čak ni na trenutak da kontrolišu i izoluju okupatorskik režim kao korak koji će pomoći miru, stabilnosti i sigurnosti na Srednjem Istoku i vraćanju prava Palestincima.

7. Sigurnost Perzijskog zaljeva
Sigurnost i stabilnost Perzijskog zaljeva bila je glavna međunarodna briga posljednjih decenija, koja je uvijek privlačila pažnju međunarodne zajednice i koja nikada nije gubila svoju nepredvidivost. Nacionalna sigurnost, ekonomski razvoj i uspjeh njegovih priobalnih država usko su povezani sa sigurnošću Perzijskog zaljeva, najvažnijim vodenim putem za priobalne države sa svojim bogatim resursima kao i svojom ulogom izlaza u međunarodne vode. Region Perzijskog zaljeva i veliki broj stranih zemalja smatra nezamjenjivim izvorom energije, i on stoga igra krucijalnu ulogu u stabilnosti globalne ekonomije. Lakši pristup novonastalim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, posebno nakon rekonstrukcije željezničkog puta svile u Sarakhsu povećava važnost Perzijskog zaljeva. Ovaj fizički pristup također veže i sigurnost zemalja Centralne Azije, ili barem neke sigurnosne aspekte ovih zemalja, sa Perzijskim zaljevom.

Da bi se očuvala stabilnost, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodne granice svih zemalja Perzijskog zaljeva kao i nemiješanje u unutarnje poslove drugih zemalja suštinski je poštovati status quo. Također je nužno promovirati povjerenje u regionu putem pojačanog predviđanja i opreznosti. Mehanizmi i procedure za takve mjere trebaju se postaviti putem dijaloga, u okviru foruma formiranog pod okriljem Ujedinjenih nacija i uz prisustvo svih zemalja regiona.

Da bi se postigla sigurnost u Perzijskom zaljevu, zemlje regiona trebaju surađivati istovremeno poštujući slijedeće principe:

  • Nepovredivost međunarodnih granica;
  • Poštivanje nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemalja;
  • Uspostavljanje zajedničkih sigurnosnih aranžmana;
  • Poduzimanje mjera da se ograniči nabavka naoružanja;
  • Poštivanje Konvencije o zabrani hemijskog naoružanja i Sporazuma o nerazvijanju nuklearnog naoružanja od strane svih zemalja regiona;
  • Smanjenje vojnih troškova;
  • Dalje razjašnjavanje poslova vezanih za oružje.

Pokretanje ovih aranžmana zahtjeva ekspanziju saradnje u trgovini, ekonomiji i okolišu, u čemu je veliki potencijal.

B.      Praktične mjere konsolidacije regionalnih i međunarodnih odnosa

 1. Teheranski samit i odnosi sa islamskim zemljama
Uspješno održavanje 8. samita šefova država Organizacije islamske konferencije (OIC) u Teheranu, otvoreno važnim predavanjima vrhovnog vođe i predsjednika Irana, označilo je jedan od najznačajnijih događaja ne samo u postrevolucionarnoj historiji već i u posljednjih pedeset godina. Sudjelovanje vodećih islamskih zemalja na najvišem nivou na Teheranskom samitu stvorilo je priliku da se razgovara o najvažnijim i najosjetljivijim pitanjima muslimanskog svijeta, kao što je problem Palestine. Kao rezultat Samita kredit i prestiž Irana bili su udvostručeni u svijetu.

Teheranski samit anulirao je napore nekih sila da izoluju Iran na međunarodnom nivou i da uguše poruku Islamske revolucije Irana. Bila je to prilika da se dokaže da su iranska nacionalna sigurnost i interesi bili jači nego ikad.

Izvršene pripreme za održavanje konferencije takvih proporcija, stotine visokih stranih gosta, novinara i dopisnika međunarodnih medija, završavanje zgrade konferencije u veoma kratkom periodu, sve su to bili znaci kapaciteta Irana i odlučnosti iranskih stručnjaka i specijalista da izvrše izvanredne zadatke oslanjajući se na domaće resurse. Tako vrijedno iskustvo će bez sumnje biti smatrano nivelacijom za dokazivanjem principa oslanjanja na vlastite snage na svim nivoima u Iranu.

2. Odnosi sa zemljama Centralne Azije i Kavkaza
Pad Sovjetskog Saveza i pojava 15 nezavisnih zemalja doveo je do širokog natjecanja i mogućnosti u regionu. Nakon rađanja ovih republika, pojavili su se novi horizonti za ekonomsku i političku suradnju između zemalja regiona. Po prvi put u historiji novonastale države i Rusija dobili su pristup Indijskom okeanu putem najbližih pravaca. Osim interesa ljudi da promovišu veze ukorijenjene u historiji njihovih naroda pojavile su se i neke neželjene situacije. Promjene koje su se desile iza sjevernih granica Irana napravile su prazninu koja očigledno ne može zauvijek ostati nepremoštena. Mnoge strane sile su pokušale ispuniti ovu prazninu, i da Iran nije bio dovoljno priseban iskoristili bi priliku da uzrokuju nestabilnost duž njegovih sjevernih granica. Iran nije mogao ostati indiferentan prema onom što se dešavalo na sjevernim granicama, niti dopustiti da razne konfliktne paradigme ugroze njegovu nacionalnu sigurnost. Odmah nakon raspada ruskog sigurnosnog sistema, Iran nije mogao jednostavno sjesti u red posmatrača. Stoga je dao veliki prioritet svojoj vanjskoj politici u Centralnoj Aziji i Kavkazu, usmjeravajući svu pažnju na nezavisnost, teritorijalni integritet i nacionalni suverenitet novih nezavisnih država kao i na mir, spokoj i sigurnost regiona. Očigledno, umjesto ostvarivanja kratkoročnih interesa, Iran više voli dugoročni prosperitet koji će garantovati mir i stabilnost i služiti napretku i razvoju zemalja i regiona općenito.

Od početka, učinjeni su iscrpljujući napori da se prikaže lažna slika ciljeva iranske vanjske politike. Srećom, svi ti napori su propali usljed budnosti ljudi, kao i historijskih, kulturnih i društvenih sličnosti između Irana i Zemalja Centralne Azije i Kavkaza.

Odlučna predanost Irana slijedećim principima formirala je temeljni okvir zasnovan na uspostavi sigurnosti, mira i stabilnosti u susjednim zemljama:

  • Nacionalna sigurnost je neodvojiv dio regionalnog mira, stabilnosti i sigurnosti;
  • Nacionalna sigurnost je neodvojiv dio regionalnog rasta i razvoja;
  • Nacionalni porast je nedjeljiv porast regionalnog porasta.

Pokušaji Irana da konsoliduje regionalnu saradnju biće plodni za sve narode regiona. Drugim riječima, promoviranje odnosa između Irana i zemalja Centralne Azije i Kavkaza dio je prirodnog trenda učvršćivanja geografskog i geopolitičkog položaja Irana u regionu.

Odnosi između Irana i zemalja Centralne Azije i Kavkaza mogu se ispitati na osnovu tri različita principa:

3.1. Bilateralni odnosi
Iran je bio među prvim zemljama koje su priznale nezavisnost bivših sovjetskih republika u svim regionalnim i međunarodnim forumima odnosno organizacijama. Iran ima pune diplomatske odnose sa zemljama Centralne Azije i Kavkaza, i potpisao je nekoliko sporazuma na poljima politike, ekonomije i kulture. Neke iranske kompanije sada su aktivno uključene u istraživanja u poljima proizvodnje, usluga, konstrukcije i zemljoradnje u ovim zemljama. Postoje direktni letovi između prijestolnica ovih republika i Teherana kao i ostalih iranskih gradova. Također je veliki tranzit kamiona preko iranskih autoputeva iz raznih pravaca, uključujući i Tursku.

Različiti planovi suradnje u vezi transfera nafte i gasa između Irana i zemalja Centralne Azije su u svom toku. To uključuje prijenos prirodnog gasa iz Turkmenistana u Evropu preko Irana, plan korištenja prirodnog gasa iz Turkmenistana u sjevernim dijelovima Irana uključujući i elektranu Neka, suradnju Irana sa azerbejdžanskim Šahdeniz konzorcijem, prijenos iranskog prirodnog gasa u armenski Nakhičevan a zatim u Gruziju i Ukrajinu te plan razmjene nafte sa Kazahstanom.

Najnovije studije pokazuju da će Iran moći djelovati kao naftni i gasni izvozni terminal za Evropu, Indijski potkontinent i ostatak svijeta, budući da je povezan sa prekomorskim tržištima putem Perzijskog zaljeva, Omanskog mora i recimo susjednih zemalja Turske i Pakistana. Prema tome, Iran će pružiti najkraću, najsigurniju i najekonomičniju rutu za transfer sirovog materijala iz Centralne Azije do potrošačkih tržišta. Štaviše, ogromni naftni kapaciteti, naftovodi, stanice, terminalil i luke sve to pomaže Iranu da postane najvažnija i najlakša ruta za transfer nafte.

3.2. Trilateralni odnosi
Trilateralni odnosi su jedinstveni aranžmani u vezama između Irana i zemalja Centralne Azije i Kavkaza. Ove veze su određene da premoste postojeće praznine u planiranim bilateralnim odnosima. Budući da je njihova trenutna ekonomska struktura ostatak centraliziranog socijalističkog sistema, ekonomije zemalja Centralne Azije i Kavkaza uglavnom su zasnovane malo proizvoda. Proizvodeći veliki spektar dobara i sa multidimenzionalnom ekonomijom Iran može igrati krucijalnu ulogu u sjedinjavanju ovih ekonomija.

3.3.Regionalni odnosi Irana sa navedenim zemljama preko Organizacije za ekonomsku saradnju (ECO)
Iran smatra da je ekspanzija regionalne saradnje najbolji instrument za promovisanje mira, stabilnosti i sigurnosti u regionu. Prema tome, on provodi regionalnu saradnju kao jedan od glavnih ciljeva vanjske politike, dokaz tome je inicijativa Irana da se uspostavi Organizacija za ekonomsku saradnju.

Organizacija za ekonomsku saradnju, kao organizacija koja ima ciljeve kao što su povećanje ekonomskog porasta, unapređenje zajedničkih odličja među zemljama članicama i nadgradnju prisustva njenih članica u svjetskoj ekonomiji, od velikog je značaja.

Islamska Republika Iran smatra da napori koje zemlje članice ECO-a ulažu da otklone prepreke razvoju putem konsolidacije uzajamne saradnje i ekspanzije veza zasnovanih na saradnji sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama, mogu imati značajnu ulogu u promovisanju regionalne stabilnosti i obnavljanju međunarodnog mira i sigurnosti.

S jedne strane, ECO može donijeti veći afinitet između regiona i Indijskog podkontinenta, Centralne Azije, Jugoistočne Azije pa čak i Pacifičkog Rima. Iran, s druge strane kao važan član ove organizacije, u stanju je ponuditi mogućnosti njihovog povezivanja sa Perzijskim zaljevom i zemalja perzijskog zaljeva sa jugom. Turska, druga članica ECO-a, može povezati region sa Crnim morem i Evropom. Dakle Eco funkcionira kao raskrsnica bez koje zemlje centralne Azije ne bi mogle održavati kontakt sa vanjskim svijetom. Još jedna inicijativa Irana je da se uspostavi Kooperativni savjet Kaspijskog mora, u cilju zaštite okoliša i predstavljanja sigurnih načina eksploatacije kaspijskih resursa od strane priobalnih zemalja. Insistiranje Irana na potrebi egzaktnog zakonskog režima za Kaspijsko more proiziliazi iz ovog stava. Takav režim bio omogućio zemljama regiona da riješe svoje probleme i naprave prostora za regionalnu saradnju. Ako se ne postigne dogovor o takvom režimu između pet priobalnih zemalja Kaspijskog mora, uvijek će biti sumnji i nezadovoljstva što će region lišiti šansi za investiranje.

3. Univerzalna politika dijaloga kultura i civilizacija
Generalna skupština Ujedinjenih nacija jednoglasno je odobrila prijedlog Irana da se 2001. imenuje kao godina ‘‘Dijaloga civilizacija’‘. Usvajanje ove rezolucije u najvećoj međunarodnoj organizaciji je, bez pretjerivanja, jedno od najznačajnijih dostignuća iranske vanjske politike u toku dvije decenije nakon Islamske revolucije.

Imajući zavidnu civilizaciju, Iran je predložio dijalog civilizacija u vrijeme kada je okusio oboje – gorčinu rata i ljepotu mira. Prednost dijaloga i razmjene stajališta u odnosu na rat i krvoproliće uistinu je jedan od najosnovnijih principa njegove vanjske politike.

Bez sumnje, motiv predstavnika zemalja u Ujedinjenim nacijama koji su prihvatili 21. stoljeće kao stoljeće za ‘‘dijalog civilizacija’‘ bio je globalna potreba za prilikom da se otklone zavjese dvosmislenosti, glavnog uzroka kulturnih podjela između nacija. Ovo je prvi i istovremeno najvitalniji korak prema ‘‘globalnom razumjevanju’‘, bez kojeg bi ‘‘globalni mir’‘ bio beznačajan.

Materijaliziran poveo bi svijet prema spokoju; zamjenjujući teror, rat i krvoprolića mirom, spokojem, bratstvom i ljubavlju prema čovjeku. U svjetlu takve logike tolerancija među nacijama bi se povećala i zemlje bi nastavile miroljubivu saradnju.

جستجو
جستجوی پیشرفته جستجوی وب
تازه ها
Iran

bosnia

صلوات

Imam khomeyni

رهبری

Islamic Republic of Iran’s Presidency Website

سازمان

سحر

ایکنا

خبرگزاری اهل بیت - ابنا

irib

alolbayt

balaghah

کالج

ملاصدرا

ebne sina

جامعه المصطفی

دانشگاه امام خمینی

iran.ir

tehran times

press tv

میراث فرهنگی

بنیاد

tebyan.net

irna

iranian food
نظرسنجی
Vaše mišljenje o ovom web site-u je

Odlično
Dobro
Loše

آمار بازدیدکنندگان
بازدید این صفحه: 3027
بازدید امروز : 6
بازدید این صفحه : 1056292
بازدیدکنندگان آنلاين : 3
زمان بازدید : 0.7969

Home|Iran|Islam|Persian Language|FAQ|Contact Us|Links|Sitemap